bom

Današnje stanje s BOM-ovima

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesnim uvođenjem novih tehnologija (prelazak iz 2D-a u 3D) organizacije su evoluirale i kreirale nove metodologije rada. Sa svakom novom tehnologijom uvodila su se poboljšanja i unapređivali su se procesi rada.

Obzirom na pojedini proizvod, obzirom na zrelost same organizacije, pojedini procesi razvoja rješavali su se i još uvijek se rješavaju na razne načine. Najdalje u sistematiziranom pristupu problematici došla je obrambena i automobilska industrija (iz čiste potrebe i nužde). Velike kompanije su si mogle priuštiti sustavan pristup uvođenju PLM-a. Kako je to napravila PSA grupa opisali su gospoda Jean-Jacques Uran-Galindo i Serge Ripailles u članku PLM at GROUPE PSA.

3D (CAD) alati imaju svoje zakonitosti i način rada, imaju jako puno prednosti (Digital Mock-up, mogućnost korištenja već kreiranih produkata,…) i metodološki najčešće prate potrebe velikih organizacija.

Manje organizacije (SME/SMB) si nisu mogle priuštiti tako organiziran pristup i prelazak s 2D na 3D tehnologija su prilagođavale svoj potrebama. Postojeće procese su pokušavale preslikati unutar okvira novih tehnologija. Obzirom na manjak strateškog uvođenja novih tehnologija koje upravljaju s podacim, promjenama, standardnim dijelovima, tzv „reused“ dijelovima, itd trenutno stanje u regiji je u najmanju ruku izazovno.

Dio organizacija je odlučio zadržati postojeće metodologije rada s crtežima i govorećim šiframa, dio BOM-a kreirati unutar npr Excel dokumenta a 3D modele koristiti isključivo za modeliranje i funkcionalnu kontrolu.

Dio organizacija je odlučio prilagoditi 3D modele i njihovu nomenklaturu BOM-u kojeg su kreirali iz 3D modela. Doduše, to je u pravilu samo djelomični EBOM koji je potrebno nadopuniti i naknadno od njega kreirati MBOM (najčešće prepisivanjem u npr Excel).

Dio organizacija je odlučio otići korak dalje pa je počeo koristiti napredne funkcionalnosti 3D modeliranja i automatizirati postojeće modele. Pitanje BOM-ova je i dalje ostalo neautomatizirano.

Ako se na sve gore navedene scenarije uključi implementirani PDM sustav sa svojim zakonitostima (životni ciklus, verzije, revizije, pravila imenovanja, …) ili implementirani ERP sustav sa svojim zakonitostima cijeli proces se komplicira. Korisnici sustava imaju sve više i više administrativnog posla, obzirom da informacije „žive“ u svojim silosima i nema nesmetane kolaboracije između odjela uprava najčešće nema jasnu sliku niti jasno i točno izvještavanje. Nezadovoljstvo implementiranim sustavima u većini takvih organizacija je jako veliko.

Sva ova „hibridna“ rješenja su najbolja rješenja koje su organizacije donosile u datim okolnostima. „Silosi“ informacija su specifičnost svake od navedenih metodologije rada i nužnost za rješavanjem istih se trenutno nameće kao nepresušna potreba.

Nužnost za definiranim i sustavnim upravljanjem svim gore navedenim stavkama je izazov koji će biti potrebno rješavati u svrhu opstanka na sve zahtjevnijem i konkurentnijem tržištu.

U nekom od slijedećih blogova opisat ću nekoliko primjera dobre prakse kojima se rješava pitanje generiranje BOM-ova.

Kako je sve počelo – početci upravljanja BOM-om?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesno gledano metodologije nastanka sastavnice su se mijenjale kako su se mijenjale metodologije rada unutar organizacije. Prvotno je sastavnica proizlazile iz crteža proizvoda. Trenutno se inženjerska sastavnica generira iz pojedinih 3D modela a sve ostale sastavnice proizilaze iz inženjerske. Budućnost ide u smjeru generiranja sastavnice iz tzv „Model Based“ pristupa rada unutar organizacija.

Možda je najbolje krenuti ispočetka.

Početci inženjerske dokumentacije sežu još u idejne skice proizvoda. Skice, najčešće prototipa, nužno nisu davale puno informacija o proizvodu, osim možda oblika i osnovnih gabarita.

Sljedeći korak je bio tzv. detaljni dizajn proizvoda. Rezultat detaljnog dizajna je izrada tehničke dokumentacije (crteža) kojima su se davale sve relevantne infomacije o samom proizvodu kao i njegovoj proizvodnji (detaljni oblik, dimenzije, broj komada, materijal, listu sastavnih dijelova – ako je riječ o sklopu, redoslijed sastavljanja, itd).

Tu se cijela stvar komplicira.

Ako govorimo o listi dijelova (budućoj sastavnici) u njoj se mogu nalaziti dijelovi koji se izrađuju unutar organizacije, dijelovi koji se naručuju od vanjskih dobavljač i standardni dijelovi.

Svaki pojedinačni dio unutar sastavanice tijekom svog životnog ciklusa je podložan izmjenama stoga se usporedno sidejom „rađanja“ sastavnice javila potreba za upravljanjem izmjenama iste. Uveli su se pojmovi poput verzije i revizije.

Također svaki svaki crtež (bilo dijela bilo sklopa) bilo je potrebno identificirati s tzv jedinstvenim identifikatorom (brojem crteža). Vremenom je broj crteža dobio „pamet“ pa je nastala tzv govoreća šifra crteža iz koje se dalo iščitati dosta informacija o dijelu ili sklopu na crtežu (kojem projektu pripada, gdje se nalazi unutar sklopa, koja je verzija/revizija,…).

Sastavnica generirana iz crteža je samo dio sastavnice tj informacija koje su potrebne da bi se proizveo pojedini proizvod. Ostatak informacija najčešće se kreirao u ERP sustavu u kojemu su se (uz sastavnicu generiranu iz crteža) ručno upisivale sve dodatne relevantne informacije potrebne za izradu proizvoda. Ovakva „hibridna“ sastavnica sadržavala bi informacije relevantne za proizvodnju.

Prijenos informacija iz odjela u odjel:

Svaki od tri opisana procesa stvaranja sastavnice se odvijao unutar pojedinih odjela organizacije. Procesno su se kreirali tzv „silosi“ informacija koji su dodatno otežavali upravljanje i kontrolu istih.

Najveći izazov rada s tzv hibridnim sastavnicama i dokumentacijom koju prate tzv govoreće šifre je možda mogućnost pogreške izazvana ljudskim faktorom (krivo prepisana informacija, ne ažurna dokumentacija, …).

U slijedećem blogu nastavljamo s razvojem upravljanja BOM-a.

Što je BOM (Bill of Materials)?

/ Inda Balagic / Leave a comment

BOM (Bill of Materials) ili na hrvatskom sastavnica jedna je od okosnica inženjerskog posla. Po definiciji sastavnica je sveobuhvatna lista sirovina, komponenti i sklopova potrebnih za izgradnju ili proizvodnju proizvoda.

BOM predstavlja najvažniji izvor informacija o jednom proizvodu tijekom njegovog životnog ciklusa. Opisuje ga tijekom njegovog razvoja, proizvodnje pa sve do održavanja i servisa. Razvojnim inženjerima je potreban funkcionalni pogled na sastavnicu, inženjerima tehnologije je potreban tehnološki pogled iste sastavnice, proizvodnim inženjerima proizvodni pogled na istu sastavnicu, itd. S vremenom su se razvile i pojedine tzv. klasifikacije sastavnica ovisno o potrebama dijelova organizacije koja ju koristi i vrstama pogleda koji im je potreban.

Osnovna podjela sastavnica jednog proizvoda su:

  1. Inženjerska sastavnica (engl. EBOM (Engineering Bill of Materials)) sastoji se od liste dijelova koje definiraju funkcionalni dizajn krajnjeg proizvoda. Najčešće se generira iz CAD modela – tzv. CADBOM-a. CADBOM-om se definira samo ono što je konstruirano unutar CAD alata (bez npr. masti, ulja, ljepila, itd. – naknadno se dodaje unutar EBOM-a). Struktura EBOM-a obično prati strukturu CAD modela i prilikom modeliranja unutar CAD alata važno je voditi računa o samoj metodologiji rada i strukturi koja će se kasnije koristiti za kreiranje sastavnice.
  2. Proizvodna sastavnica (engl. MBOM (Manufacturing Bill of Materials)) je lista svega što je potrebno da bi se proizveo proizvod koji je definiran EBOM-om (npr. razni strojevi, alati, proizvodne operacije, radne upute, itd.)
  3. Servisna sastavnica (engl. SBOM (Service Bill of Material)) se sastoji od informacija koje su potrebne za servisiranje proizvoda (npr. lista servisnih dijelova, upute za servisiranje, itd.
  4. Ostale sastavnice (prodajna sastavnica, sastavnica standardnih dijelova,…)

Sastavnice imaju svoju hijerarhijsku strukturu koja može biti jednorazinska (engl. Single-level BOM) ili višerazinska (eng. Multi-level BOM). Jednorazinska struktura sastavnice prikazuje samo jednu razinu sklopova ili pod sklopova dok s višerazinskom sastavnicom moguće je dobiti uvid u sve dijelove sklopa ili pod sklopa od kojeg je načinjen proizvod.

Jednorazinski BOM (Single-level BOM)

Višerazinski BOM (Multi-level BOM)

S kompleksnošću proizvoda javlja potreba za tzv. 150%BOM-om ili cjelovitom sastavnicom. 150%BOM sadrži sve konfiguracije jednog proizvoda i redefiniranim filterima moguće je generirati različite konfiguracije istog proizvoda.

Tijekom cijelog procesa kreiranja sastavnica potrebno je kvalitetno upravljati istima. Upravljati životnim ciklusom i promjenama kroz koje prolazi svaka od sastavnica unutar organizacije zahtjevan je i kompleksan zadatak. Tu zadaću obavlja PLM.

U slijedećim blogovima biti će osvrta na povijesni razvoj sastavnica i detaljnije opisati pojedine pojmove vezano uz sastavnicu.

Segmenti PLM-a

/ Inda Balagic / Leave a comment

PLM (Product Lifecycle management) tijekom svoje evolucije postepeno se prilagođavao potrebama tržišta (u svojim početcima ponajviše automobilskoj i zrakoplovnoj industriji). Prateći povijesni razvoj kronološki su se razvijale pojedini segmenti PLM-a. Najznačajniji su:

  • Upravljanje sastavnicama (eng. BOM (Bill of Material)) jedna je osnovnih funkcinalnosti PLM-a. Proizašla je iz potrebe inženjera da iz razvojnog ureda dostave korektnu sastavnicu proizvodnom uredu (zajedno s crtežima proizvoda). Povijesnim razvojem i potrebama industrije „obična“ sastavnica razvila se u inženjersku sastavnicu (EBOM (Engeneerign Bill of Material)), proizvodnu sastavnicu (MBOM (Manufacturing Bill of Material)), servisnu sastavnicu (SBOM (Service Bill of Material)),…
  • Upravljanje dokumentima (eng. PDM (Product Data Management)) upravlja sa životnim ciklusom ne samo CAD dokumenata nego prati i životni ciklus svih ostalih dokumenata koji se kreiraju tijekom cjelokuponog procesa razvoja proizvoda (tehnička dokumentacija tipa tehničkih zahtjeva proizvoda, radnih uputa, …)
  • Upravljanje promjenama (eng. Change Management) je sigurno jedan od najvažnijih segmenata PLM-a. O upravljanju promjenama počelo se promišljati usporedno s procesom upravljanja sastavnicama i dokumentima. Uz definirani proces životnog ciklusa nužno je definirati i proces kojima se definira način kojim dokumenti prolaze kroz promjene tijekom životnog ciklusa.
  • Upravljanje različitim CAD sustavima (eng. Multi-CAD Management) obuhvaća mogućnosti upravljanja različitim CAD sustavima (bilo MCAD (Mechanical CAD) bilo ECAD (Electrical CAD)). S vremenom CAD sustavi su postajali sve kompleksniji – omogućena je automatizacija-parametrizacija, kreirana je baza znanja, omogućena je kontrola kolizija više različitih CAD sustava,… Obzirom na kompleknost implementriranog sustava potreba za upravljanjem i kontrolom istoga se proporcinalno s vremenom povećava.
  • Upravljanje projektom/programom/portfoliom (eng. Project/Program/Portfolio Management) objedinjuje praćenje razvoja proizvoda od zahtjeva do „umirovljenja“ kroz predefinirane procese i logičan je smjer razvoja PLM-a. Vremenom su se projekti grupirali u programe a pragrami u portfolie organizacija.
  • Upravljanje zahtjevima proizvoda (eng. Requirements Management) podrazumijeva upravljanje sa svim zahtjevima dobivenih od kupca/naručitelja kroz cijeli životni ciklus razvoja proizvoda. Tijekom razvojnog ciklusa nerijetko se događa da se zahtjevi za proizvodom dopunjavaju. Konačni proizvod bi trebao zadovoljavati sve dogovorene zahtjeve. Zahtjevi bi trebali biti povezani s ostatkom dokumentacije i prolaziti integrirano kroz životne cikluse svih relevantnih dokumenata tijekom razvoja.
  • Upravljanje konfiguracijama proizvoda (eng. Product Configuration Management) je logična nadogradnja sve kompleksnijeg razvoja proizvoda. Današnji proizvodi (gotovo svi) mogu se proizvesti u različitim varijantama i konfiguracijama. U inženjerskom svijetu govori se o 150% BOM-u ili 150% sastavnici koja sadrži sve varijante i/ili konfiguracije proizvoda. Predefiniranim filterima jednostavno se mogu generirati pojedine varijante i/ili konfiguracije.
  • ….

Svaka od navedenih stavaki pojedinačno će biti obrađena u slijedećim blogovima.