konzalting

Današnje stanje s BOM-ovima

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesnim uvođenjem novih tehnologija (prelazak iz 2D-a u 3D) organizacije su evoluirale i kreirale nove metodologije rada. Sa svakom novom tehnologijom uvodila su se poboljšanja i unapređivali su se procesi rada.

Obzirom na pojedini proizvod, obzirom na zrelost same organizacije, pojedini procesi razvoja rješavali su se i još uvijek se rješavaju na razne načine. Najdalje u sistematiziranom pristupu problematici došla je obrambena i automobilska industrija (iz čiste potrebe i nužde). Velike kompanije su si mogle priuštiti sustavan pristup uvođenju PLM-a. Kako je to napravila PSA grupa opisali su gospoda Jean-Jacques Uran-Galindo i Serge Ripailles u članku PLM at GROUPE PSA.

3D (CAD) alati imaju svoje zakonitosti i način rada, imaju jako puno prednosti (Digital Mock-up, mogućnost korištenja već kreiranih produkata,…) i metodološki najčešće prate potrebe velikih organizacija.

Manje organizacije (SME/SMB) si nisu mogle priuštiti tako organiziran pristup i prelazak s 2D na 3D tehnologija su prilagođavale svoj potrebama. Postojeće procese su pokušavale preslikati unutar okvira novih tehnologija. Obzirom na manjak strateškog uvođenja novih tehnologija koje upravljaju s podacim, promjenama, standardnim dijelovima, tzv „reused“ dijelovima, itd trenutno stanje u regiji je u najmanju ruku izazovno.

Dio organizacija je odlučio zadržati postojeće metodologije rada s crtežima i govorećim šiframa, dio BOM-a kreirati unutar npr Excel dokumenta a 3D modele koristiti isključivo za modeliranje i funkcionalnu kontrolu.

Dio organizacija je odlučio prilagoditi 3D modele i njihovu nomenklaturu BOM-u kojeg su kreirali iz 3D modela. Doduše, to je u pravilu samo djelomični EBOM koji je potrebno nadopuniti i naknadno od njega kreirati MBOM (najčešće prepisivanjem u npr Excel).

Dio organizacija je odlučio otići korak dalje pa je počeo koristiti napredne funkcionalnosti 3D modeliranja i automatizirati postojeće modele. Pitanje BOM-ova je i dalje ostalo neautomatizirano.

Ako se na sve gore navedene scenarije uključi implementirani PDM sustav sa svojim zakonitostima (životni ciklus, verzije, revizije, pravila imenovanja, …) ili implementirani ERP sustav sa svojim zakonitostima cijeli proces se komplicira. Korisnici sustava imaju sve više i više administrativnog posla, obzirom da informacije „žive“ u svojim silosima i nema nesmetane kolaboracije između odjela uprava najčešće nema jasnu sliku niti jasno i točno izvještavanje. Nezadovoljstvo implementiranim sustavima u većini takvih organizacija je jako veliko.

Sva ova „hibridna“ rješenja su najbolja rješenja koje su organizacije donosile u datim okolnostima. „Silosi“ informacija su specifičnost svake od navedenih metodologije rada i nužnost za rješavanjem istih se trenutno nameće kao nepresušna potreba.

Nužnost za definiranim i sustavnim upravljanjem svim gore navedenim stavkama je izazov koji će biti potrebno rješavati u svrhu opstanka na sve zahtjevnijem i konkurentnijem tržištu.

U nekom od slijedećih blogova opisat ću nekoliko primjera dobre prakse kojima se rješava pitanje generiranje BOM-ova.

Što je PDM?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Riječ podatak potječe od mn. lat. datum što znači dio informacije. Podaci u kontekstu i kombinirani unutar strukture čine informaciju. PDM je engleska skraćenica za Product Data Management i odnosi se na definirane procese upravljanja podacima.

Potreba za upravljanjem podacima nameće se sama po sebi iz gore navedene definicije. Jedini način da podatak postane informacija s značenjem kojim utječe na povećanje razine znanja primatelja je da se s tim istim podacima strukturirano i definirano upravlja.

U inženjersko svijetu podaci su najčešće vezani uz opis nekog proizvoda. Ono što bi bilo nužni preduvjet za uspješno plasiranje proizvoda na tržište (na vrijeme, s ispunjenim zahtjevima i s zadovoljavajućom kvalitetom) je imati “dobre podatke” o proizvodu. “Dobri podaci” su pouzdani podaci pod kontrolom. U inženjerskom uredu najvažnije je da se podaci mogu “lako” pronaći i da su “lako” dostupni. I tu se priča u većini organizacija komplicira.

Da bi se podaci pokušali staviti pod kontrolu na nivou organizacije rješenje je uvesti PDM (Product Data Management), sustav koji upravlja podacima.

Za uspješnu implementaciju PDM sustava poželjno  je voditi računa o:

  1. Dobro definiranim ciljevima implementacije – „više je manje“
  2. Dobro definiranom „As-Is“ stanju – dobro je znati gdje smo da znamo kuda idemo
  3. Dobro identificiranim i klasificiranim podacima – gdje se podaci koriste, kada se koriste, tko ih koristi,…
  4. Dobro definiranim procesima unutar organizacije
  5. Dobro definiranom rječniku/pojmovniku – ništa se ne podrazumijeva
  6. Dobro planiranoj implementaciji, planiranju troškova
  7. Dobroj komunikaciji i dokumentaciji svih izmjena prilikom implementacije

Podaci su istinska vrijednost i imovina svake organizacije.

Organizacije koje su prepoznale vrijednosti kvalitetnog upravljanja podacima ostvaruju komparativnu prednost na sve zahtjevnijem tržištu.

Što je PLM?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesno gledano, organizacije su prema svojim potrebama i mogućnostima postepeno uvodile razne informatičke sustave za kreiranje podataka. Najčešće bi za financije i nabavu to bili ERP (Enterprise resource planning) sustavi, za inženjerske odjele različiti MCAD (Mechanical Computer-aided design) / ECAD (Electonic Computer-aided design) sustavi a u proizvodnji razni MES (Manufacturing execution systems) sustavi. Kreiranjem sve većeg volumena raznih podataka stvorila se logična potreba za upravljanjem istima. Prvi korak ka sistematizaciji podataka je bio PDM (Product data Management) sustav. Kontrola distribucije i pristup tim svim podatcima sa svakim novim implementiranim informatičkim sustavom se eksponencijalno komplicira obzirom da sustavi međusobno ne komuniciraju i djeluju kao samostalni tzv „silosi“ informacija. Svaka informacija koja ne dođe pravovaljano i ispravno do svog primatelja otvara veliku mogućnost pogreške. Takve vrste pogreške mogu se izbjeći uvođenjem PLM sustava.

Holističkim pristupom svim dostupnim informacijama koje opisuju životni ciklus jednog proizvoda PLM (Product Lifecycle Management) upravlja ne samo informacijama o pojedinom proizvodu nego i životnim ciklusom proizvoda. Prema Stark-u PLM jednog proizvoda se sastoji od pet faza:

  • kreiranje ideje
  • definiranje zahtjeva/dizajn proizvoda
  • realizacija zahtjeva/proizvodnja proizvoda
  • korištenje proizvoda
  • umirovljenje proizvoda.

Životni ciklus je svakog proizvoda je kompleksan i zahtjeva sustavno praćenje. PLM radi upravo to, prati proizvod u svim njegovim fazama od ideje do realizacije i na kraju do „umirovljenja“.

PLM ima ulogu „ljepila“ tj povezivanja digitalnog inženjeringa proizvoda, digitalne proizvodnje, vođenja projekata i same egzekucije istih. Omogućavajući kvalitetnu kolaboraciju svih sudionika u procesu i samim tim omogućavajući komunikaciju unutar odjela organizacije preko komunikacije odjela s upravom, kao i vanjsku komunikaciju organizacije s dobavljačima i/ili kupcima pristup jednom izvoru informacija u relanom vremenu (tzv „Single source of truth“) postaje realnost.

Možda najvažniji benefiti uvođenja PLM prilikom kreiranja novog proizvoda su:

  • Kraće vrijeme isporuke gotovog proizvoda (smanjenje greške u svim fazama razvoja)
  • Povećanje kvalitete proizvoda (predhodne greške su lako upčljive, sljedljive i mogu se ispraviti)
  • Smanjenje pogrešaka i samim tim škarta u proizvodnji
  • Stavranje i korištenje „baze znanja“