Author: Inda Balagic

Gdje pohranjivati podatke? – Filebase vs Database system

/ Inda Balagic / Leave a comment

Upravljanje s podacima javlja se kao jedan od bitnijih pokretača digitalizacije organizacija u okruženju. Kada se govori o razvojno-proizvodnim organizacijama, najveća količina informacija o jednom proizvodu (geometrija, sastavnice, verzije, revizije, …) u pravilu se nalazi u CAD datotekama (i datotekama koje direktno ili indirektno nastaju iz CAD-a). Najveći izazov je ostvariti adekvatnu komunikaciju među sudionicima u svrhu baratanja s pravovaljanim podacima. To je u početcima i bila nit vodilja kreiranja PDM (Product Data Management) sustava. Zadatak je bio informacije iz CAD datoteka inženjerskog ureda što točnije dostaviti u sve prateće odjele koji sudjeluju u životnom ciklusu jednog proizvoda (npr nabava, tehnologija, proizvodnja,…). Prvotno se zahtjev rješavao dostupnom tehnologijom – Filebase sustavom.

Sustav datoteka (Filebase system) je u osnovi način raspoređivanja datoteka na mediju za pohranu koji organizira datoteke i pomaže, po potrebi, u dohvaćanju istih. Sustavi datoteka mogu biti grupirani u direktorije. Sustavom datoteka mogu se izvoditi operacije poput upravljanja, imenovanja datoteka, davanja pravila pristupa itd. Glavni nedostatak Filebase sustava je ekstremna nesigurnost sustava (datoteke se mogu lako prebrisati, oštetiti ili zagubiti), posebno ako je potrebno omogućiti velikom broju korisnika pristup istim podacima.

Organizacije se mijenjaju i rastu, samim tim zahtjev za upravljanjem podacima je sve kompleksniji. Jedan od velikih izazova je i pitanje zajedničkog rada i kolaboracije više odjela na velikom setu međusobno povezanih podataka koji opisuju životni ciklus jednog jedinog proizvoda. Mogućnost pristupa jedinstvenoj verziji istine (eng „single version of the truth“) u isto vrijeme omogućava i kolegama u razvoju, tehnologiji, proizvodnji, kvaliteti i drugim odjelima pristup relevantnim podacima o proizvodu. Tim zahtjevom kao i mnogim drugim zahtjevima zadovoljava sustav upravljanja bazom podataka.

Sustav za upravljanje bazom podataka (Database system) u osnovi je softver koji upravlja prikupljanjem povezanih podataka i dohvatom istih. Pruža odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu podataka od neovlaštenog pristupa kao i mehanizme za oporavak i izradu sigurnosnih kopija.

Neke od prednosti baze podataka naspram sustava datoteka:

  • kontrola pristupa (mogućnost višestrukom pogleda na podatke)
  • sigurnost (omogućena kompletnost ažuriranja, kontrola korektnosti, log datoteke, backup i recovery, …)
  • jednostavnost održavanja, paralelni rad
  • sprečavanje redundancije podataka
  • učinkovita manipulacija podacima, …

Iz vlastitog iskustva dugogodišnjeg korisnika Filebase sustava prelazak na Database sustav tijekom rada u inženjerskom uredu prelazak nije bio jednostavan. Svaka promjena (pa i ova) je zahtijevala određen vremenski dio prilagodbe na „novo“ i „drugačije“. Iz današnje perspektive teško mi je i zamisliti da bi opet trebala razmišljati o tome gdje sam spremila datoteke, koja je zadnja verzija, da li sam nešto „pregazila“, itd. Danas o tome računa vodi Database sustav.

Trendovi digitalizacije

/ Inda Balagic / Leave a comment

Trendovi razvoja novih tehnologija mijenjaju se brže nego ikada. Niti PLM nije pošteđen promjena koje se događaju na globalnom tržištu. Sve veći izazovi tržišta pred kojima se organizacije svakodnevno nalaze dodatno su ubrzani i naglašeni posljedicama COVID pandemije.

Možda jedan od najvećih izazova u pandemijsko vrijeme razvojno-proizvodnim organizacijama predstavljao je pristup informacijama. Informacije u većini takvih organizacija nalaze se najčešće, ili u papirnatom obliku ili u različitim formatima unutar pojedinih odjela, predstavljajući tzv „silose“ informacija. Dislociranost i nemogućnost pristupa točnim informacijama u realnom vremenu mnogim je organizacijama zadalo dosta glavobolje tijekom pandemijske krize. Ovo je samo jedan od primjera nužnosti uvođenja PLM-a kroz digitalne tehnologije.

Samo jednim  navedenim primjerom pitanje digitalizacije poslovanja postalo je prioritet na svim razinama upravljanja organizacijama. Zanimljiv članak na temu trendova digitalnih transformacija organizacija napisao je Peter A. Bilello, Predsjednik i CEO CIMdata-e za engineering.com. Članak opisuje 12 pokretača digitalne transformacije. Dvije točke mi se posebno čine zanimljivim kao ideja i jedan od prvih koraka pri digitalnoj transformaciji i uvođenju PLM-a.

„End to end“ (E2E) povezanost je možda i najznačajnija ideja. Povezati životni ciklus razvoja proizvoda od definiranja zahtjeva do proizvodnje i isporuke jedna je od temeljnih ideja PLM-a. Suradnja ljudi kroz procese od početka do kraja uz pomoć novih tehnologija je je najkraći opis „End to End“ povezanosti. Tijekom tog procesa omogućava se nesmetan protok informacija, eliminiraju se „silosi“ informacija i omogućava se pristup potrebnim informacijama u realnom vremenu.

Upravljanje podacima i precizno definirani procesi sastavni su dio prethodne točke. Precizno definirani procesi unutar organizacije nužan su preduvjet i jedan od prvih koraka potrebnih za uspješno provođenje digitalne transformacije. Procesima se definira na koji način ćemo upravljati podacima. Te dvije cjeline u pravilu najčešće predstavljaju početne projekte implementacije PLM-a.

Svakako će u slijedećem periodu jedan od najvažnijih aspekata digitalne transformacije a samim tim i implementacije PLM-a biti digitalizacija upravljanja procesima i podacima.

Ostali trendovi su naravno zanimljivi za razmatranje i sigurno jedan od logičnih smjerova kojima bi se trebalo voditi prilikom donošenja strateških odluka implementacije digitalnih tehnologija.

Ono što bih ja osobno dodala kao neizostavna trend razvoja novih digitalnih tehnologija je svakako razvoj poslovnih platformi. Veliki proizvođači programskih rješenja godinama razvijaju poslovne platforme i neke od njih spremno pokrivaju veliki dio PLM procesa. Svakako će biti zanimljivo vidjeti za koje će se tehnologije organizacije prilikom implementacijskih projekata odlučiti.

Izazovi implementacije PLM-a

/ Inda Balagic / 1 Comment

Svaki projekt ima svoje izazove pa tako i projekt implementacije PLM-a. Očekivanja korisnika PLM-a (prema AMR-ovom istraživanju) velikim dijelom svode se na:

  • Pristup podacima o proizvodima na razini cijele tvrtke (85%)
  • Upravljanje životnim ciklusom proizvoda (45%)
  • Upravljanje konfiguracijom (35%)
  • Financijsku uštedu (20%)

U praksi je teško uskladiti unutar organizacijska očekivanja.

Najčešći rezultati implementacije se mogu iščitati iz Forbs-ovog naslova: „84% organizacija podbacuje u implementaciji digitalne transformacije“. Neki od razloga su:

  • Nedostatak potpune angažiranosti menedžmenta (prilikom ugovaranja i prilikom implementacije)
  • Otpor organizacije u cjelini prema novim tehnologijama (stari sustavi su poznati i „bolji“, novi sustavi su spori i skupi)
  • Nedostatak kvalitetne integracije više sustava (npr. nejasno nedefinirane PLM-ERP granice)
  • Nekoherentnost odjela unutar organizacije i samim tim nekoherentnost procesa
  • Nedostatak „svih“ funkcionalnosti sustava (potrebne dorade i prilagodbe postojećih PLM rješenja)
  • Nedostatak definiranosti ROI-a implementacije pa samim tim i „svrhe“ tj. isplativosti projekta

Obzirom da je većina navedenog direktno vezana uz ljudski faktor i kulturu organizacije potrebno je kontinuirano raditi tzv. „pozitivni utjecaj“ tijekom cijelog trajanja projekta i to s mjerama (uz kvalitetno vođenje implementacije):

  • Kontinuiranim treninzima i edukacijskim mjerama

  • Mijenjanjem kulture organizacije

  • Transparentnošću i komunikacijom svih procesa promjena unutar organizacije

    • Uspješna implementacija PLM-a ovisi o puno faktora. Sagledavanjem svih aspekata i izazova (iskustva prethodnih projekata) povećava se šansa za boljom i kvalitetnijom implementacijom.

    Današnje stanje s BOM-ovima

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Povijesnim uvođenjem novih tehnologija (prelazak iz 2D-a u 3D) organizacije su evoluirale i kreirale nove metodologije rada. Sa svakom novom tehnologijom uvodila su se poboljšanja i unapređivali su se procesi rada.

    Obzirom na pojedini proizvod, obzirom na zrelost same organizacije, pojedini procesi razvoja rješavali su se i još uvijek se rješavaju na razne načine. Najdalje u sistematiziranom pristupu problematici došla je obrambena i automobilska industrija (iz čiste potrebe i nužde). Velike kompanije su si mogle priuštiti sustavan pristup uvođenju PLM-a. Kako je to napravila PSA grupa opisali su gospoda Jean-Jacques Uran-Galindo i Serge Ripailles u članku PLM at GROUPE PSA.

    3D (CAD) alati imaju svoje zakonitosti i način rada, imaju jako puno prednosti (Digital Mock-up, mogućnost korištenja već kreiranih produkata,…) i metodološki najčešće prate potrebe velikih organizacija.

    Manje organizacije (SME/SMB) si nisu mogle priuštiti tako organiziran pristup i prelazak s 2D na 3D tehnologija su prilagođavale svoj potrebama. Postojeće procese su pokušavale preslikati unutar okvira novih tehnologija. Obzirom na manjak strateškog uvođenja novih tehnologija koje upravljaju s podacim, promjenama, standardnim dijelovima, tzv „reused“ dijelovima, itd trenutno stanje u regiji je u najmanju ruku izazovno.

    Dio organizacija je odlučio zadržati postojeće metodologije rada s crtežima i govorećim šiframa, dio BOM-a kreirati unutar npr Excel dokumenta a 3D modele koristiti isključivo za modeliranje i funkcionalnu kontrolu.

    Dio organizacija je odlučio prilagoditi 3D modele i njihovu nomenklaturu BOM-u kojeg su kreirali iz 3D modela. Doduše, to je u pravilu samo djelomični EBOM koji je potrebno nadopuniti i naknadno od njega kreirati MBOM (najčešće prepisivanjem u npr Excel).

    Dio organizacija je odlučio otići korak dalje pa je počeo koristiti napredne funkcionalnosti 3D modeliranja i automatizirati postojeće modele. Pitanje BOM-ova je i dalje ostalo neautomatizirano.

    Ako se na sve gore navedene scenarije uključi implementirani PDM sustav sa svojim zakonitostima (životni ciklus, verzije, revizije, pravila imenovanja, …) ili implementirani ERP sustav sa svojim zakonitostima cijeli proces se komplicira. Korisnici sustava imaju sve više i više administrativnog posla, obzirom da informacije „žive“ u svojim silosima i nema nesmetane kolaboracije između odjela uprava najčešće nema jasnu sliku niti jasno i točno izvještavanje. Nezadovoljstvo implementiranim sustavima u većini takvih organizacija je jako veliko.

    Sva ova „hibridna“ rješenja su najbolja rješenja koje su organizacije donosile u datim okolnostima. „Silosi“ informacija su specifičnost svake od navedenih metodologije rada i nužnost za rješavanjem istih se trenutno nameće kao nepresušna potreba.

    Nužnost za definiranim i sustavnim upravljanjem svim gore navedenim stavkama je izazov koji će biti potrebno rješavati u svrhu opstanka na sve zahtjevnijem i konkurentnijem tržištu.

    U nekom od slijedećih blogova opisat ću nekoliko primjera dobre prakse kojima se rješava pitanje generiranje BOM-ova.

    Kako je sve počelo – početci upravljanja BOM-om?

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Povijesno gledano metodologije nastanka sastavnice su se mijenjale kako su se mijenjale metodologije rada unutar organizacije. Prvotno je sastavnica proizlazile iz crteža proizvoda. Trenutno se inženjerska sastavnica generira iz pojedinih 3D modela a sve ostale sastavnice proizilaze iz inženjerske. Budućnost ide u smjeru generiranja sastavnice iz tzv „Model Based“ pristupa rada unutar organizacija.

    Možda je najbolje krenuti ispočetka.

    Početci inženjerske dokumentacije sežu još u idejne skice proizvoda. Skice, najčešće prototipa, nužno nisu davale puno informacija o proizvodu, osim možda oblika i osnovnih gabarita.

    Sljedeći korak je bio tzv. detaljni dizajn proizvoda. Rezultat detaljnog dizajna je izrada tehničke dokumentacije (crteža) kojima su se davale sve relevantne infomacije o samom proizvodu kao i njegovoj proizvodnji (detaljni oblik, dimenzije, broj komada, materijal, listu sastavnih dijelova – ako je riječ o sklopu, redoslijed sastavljanja, itd).

    Tu se cijela stvar komplicira.

    Ako govorimo o listi dijelova (budućoj sastavnici) u njoj se mogu nalaziti dijelovi koji se izrađuju unutar organizacije, dijelovi koji se naručuju od vanjskih dobavljač i standardni dijelovi.

    Svaki pojedinačni dio unutar sastavanice tijekom svog životnog ciklusa je podložan izmjenama stoga se usporedno sidejom „rađanja“ sastavnice javila potreba za upravljanjem izmjenama iste. Uveli su se pojmovi poput verzije i revizije.

    Također svaki svaki crtež (bilo dijela bilo sklopa) bilo je potrebno identificirati s tzv jedinstvenim identifikatorom (brojem crteža). Vremenom je broj crteža dobio „pamet“ pa je nastala tzv govoreća šifra crteža iz koje se dalo iščitati dosta informacija o dijelu ili sklopu na crtežu (kojem projektu pripada, gdje se nalazi unutar sklopa, koja je verzija/revizija,…).

    Sastavnica generirana iz crteža je samo dio sastavnice tj informacija koje su potrebne da bi se proizveo pojedini proizvod. Ostatak informacija najčešće se kreirao u ERP sustavu u kojemu su se (uz sastavnicu generiranu iz crteža) ručno upisivale sve dodatne relevantne informacije potrebne za izradu proizvoda. Ovakva „hibridna“ sastavnica sadržavala bi informacije relevantne za proizvodnju.

    Prijenos informacija iz odjela u odjel:

    Svaki od tri opisana procesa stvaranja sastavnice se odvijao unutar pojedinih odjela organizacije. Procesno su se kreirali tzv „silosi“ informacija koji su dodatno otežavali upravljanje i kontrolu istih.

    Najveći izazov rada s tzv hibridnim sastavnicama i dokumentacijom koju prate tzv govoreće šifre je možda mogućnost pogreške izazvana ljudskim faktorom (krivo prepisana informacija, ne ažurna dokumentacija, …).

    U slijedećem blogu nastavljamo s razvojem upravljanja BOM-a.

    Što je BOM (Bill of Materials)?

    / Inda Balagic / Leave a comment

    BOM (Bill of Materials) ili na hrvatskom sastavnica jedna je od okosnica inženjerskog posla. Po definiciji sastavnica je sveobuhvatna lista sirovina, komponenti i sklopova potrebnih za izgradnju ili proizvodnju proizvoda.

    BOM predstavlja najvažniji izvor informacija o jednom proizvodu tijekom njegovog životnog ciklusa. Opisuje ga tijekom njegovog razvoja, proizvodnje pa sve do održavanja i servisa. Razvojnim inženjerima je potreban funkcionalni pogled na sastavnicu, inženjerima tehnologije je potreban tehnološki pogled iste sastavnice, proizvodnim inženjerima proizvodni pogled na istu sastavnicu, itd. S vremenom su se razvile i pojedine tzv. klasifikacije sastavnica ovisno o potrebama dijelova organizacije koja ju koristi i vrstama pogleda koji im je potreban.

    Osnovna podjela sastavnica jednog proizvoda su:

    1. Inženjerska sastavnica (engl. EBOM (Engineering Bill of Materials)) sastoji se od liste dijelova koje definiraju funkcionalni dizajn krajnjeg proizvoda. Najčešće se generira iz CAD modela – tzv. CADBOM-a. CADBOM-om se definira samo ono što je konstruirano unutar CAD alata (bez npr. masti, ulja, ljepila, itd. – naknadno se dodaje unutar EBOM-a). Struktura EBOM-a obično prati strukturu CAD modela i prilikom modeliranja unutar CAD alata važno je voditi računa o samoj metodologiji rada i strukturi koja će se kasnije koristiti za kreiranje sastavnice.
    2. Proizvodna sastavnica (engl. MBOM (Manufacturing Bill of Materials)) je lista svega što je potrebno da bi se proizveo proizvod koji je definiran EBOM-om (npr. razni strojevi, alati, proizvodne operacije, radne upute, itd.)
    3. Servisna sastavnica (engl. SBOM (Service Bill of Material)) se sastoji od informacija koje su potrebne za servisiranje proizvoda (npr. lista servisnih dijelova, upute za servisiranje, itd.
    4. Ostale sastavnice (prodajna sastavnica, sastavnica standardnih dijelova,…)

    Sastavnice imaju svoju hijerarhijsku strukturu koja može biti jednorazinska (engl. Single-level BOM) ili višerazinska (eng. Multi-level BOM). Jednorazinska struktura sastavnice prikazuje samo jednu razinu sklopova ili pod sklopova dok s višerazinskom sastavnicom moguće je dobiti uvid u sve dijelove sklopa ili pod sklopa od kojeg je načinjen proizvod.

    Jednorazinski BOM (Single-level BOM)

    Višerazinski BOM (Multi-level BOM)

    S kompleksnošću proizvoda javlja potreba za tzv. 150%BOM-om ili cjelovitom sastavnicom. 150%BOM sadrži sve konfiguracije jednog proizvoda i redefiniranim filterima moguće je generirati različite konfiguracije istog proizvoda.

    Tijekom cijelog procesa kreiranja sastavnica potrebno je kvalitetno upravljati istima. Upravljati životnim ciklusom i promjenama kroz koje prolazi svaka od sastavnica unutar organizacije zahtjevan je i kompleksan zadatak. Tu zadaću obavlja PLM.

    U slijedećim blogovima biti će osvrta na povijesni razvoj sastavnica i detaljnije opisati pojedine pojmove vezano uz sastavnicu.

    Što je PDM?

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Riječ podatak potječe od mn. lat. datum što znači dio informacije. Podaci u kontekstu i kombinirani unutar strukture čine informaciju. PDM je engleska skraćenica za Product Data Management i odnosi se na definirane procese upravljanja podacima.

    Potreba za upravljanjem podacima nameće se sama po sebi iz gore navedene definicije. Jedini način da podatak postane informacija s značenjem kojim utječe na povećanje razine znanja primatelja je da se s tim istim podacima strukturirano i definirano upravlja.

    U inženjersko svijetu podaci su najčešće vezani uz opis nekog proizvoda. Ono što bi bilo nužni preduvjet za uspješno plasiranje proizvoda na tržište (na vrijeme, s ispunjenim zahtjevima i s zadovoljavajućom kvalitetom) je imati “dobre podatke” o proizvodu. “Dobri podaci” su pouzdani podaci pod kontrolom. U inženjerskom uredu najvažnije je da se podaci mogu “lako” pronaći i da su “lako” dostupni. I tu se priča u većini organizacija komplicira.

    Da bi se podaci pokušali staviti pod kontrolu na nivou organizacije rješenje je uvesti PDM (Product Data Management), sustav koji upravlja podacima.

    Za uspješnu implementaciju PDM sustava poželjno  je voditi računa o:

    1. Dobro definiranim ciljevima implementacije – „više je manje“
    2. Dobro definiranom „As-Is“ stanju – dobro je znati gdje smo da znamo kuda idemo
    3. Dobro identificiranim i klasificiranim podacima – gdje se podaci koriste, kada se koriste, tko ih koristi,…
    4. Dobro definiranim procesima unutar organizacije
    5. Dobro definiranom rječniku/pojmovniku – ništa se ne podrazumijeva
    6. Dobro planiranoj implementaciji, planiranju troškova
    7. Dobroj komunikaciji i dokumentaciji svih izmjena prilikom implementacije

    Podaci su istinska vrijednost i imovina svake organizacije.

    Organizacije koje su prepoznale vrijednosti kvalitetnog upravljanja podacima ostvaruju komparativnu prednost na sve zahtjevnijem tržištu.

    Segmenti PLM-a

    / Inda Balagic / Leave a comment

    PLM (Product Lifecycle management) tijekom svoje evolucije postepeno se prilagođavao potrebama tržišta (u svojim početcima ponajviše automobilskoj i zrakoplovnoj industriji). Prateći povijesni razvoj kronološki su se razvijale pojedini segmenti PLM-a. Najznačajniji su:

    • Upravljanje sastavnicama (eng. BOM (Bill of Material)) jedna je osnovnih funkcinalnosti PLM-a. Proizašla je iz potrebe inženjera da iz razvojnog ureda dostave korektnu sastavnicu proizvodnom uredu (zajedno s crtežima proizvoda). Povijesnim razvojem i potrebama industrije „obična“ sastavnica razvila se u inženjersku sastavnicu (EBOM (Engeneerign Bill of Material)), proizvodnu sastavnicu (MBOM (Manufacturing Bill of Material)), servisnu sastavnicu (SBOM (Service Bill of Material)),…
    • Upravljanje dokumentima (eng. PDM (Product Data Management)) upravlja sa životnim ciklusom ne samo CAD dokumenata nego prati i životni ciklus svih ostalih dokumenata koji se kreiraju tijekom cjelokuponog procesa razvoja proizvoda (tehnička dokumentacija tipa tehničkih zahtjeva proizvoda, radnih uputa, …)
    • Upravljanje promjenama (eng. Change Management) je sigurno jedan od najvažnijih segmenata PLM-a. O upravljanju promjenama počelo se promišljati usporedno s procesom upravljanja sastavnicama i dokumentima. Uz definirani proces životnog ciklusa nužno je definirati i proces kojima se definira način kojim dokumenti prolaze kroz promjene tijekom životnog ciklusa.
    • Upravljanje različitim CAD sustavima (eng. Multi-CAD Management) obuhvaća mogućnosti upravljanja različitim CAD sustavima (bilo MCAD (Mechanical CAD) bilo ECAD (Electrical CAD)). S vremenom CAD sustavi su postajali sve kompleksniji – omogućena je automatizacija-parametrizacija, kreirana je baza znanja, omogućena je kontrola kolizija više različitih CAD sustava,… Obzirom na kompleknost implementriranog sustava potreba za upravljanjem i kontrolom istoga se proporcinalno s vremenom povećava.
    • Upravljanje projektom/programom/portfoliom (eng. Project/Program/Portfolio Management) objedinjuje praćenje razvoja proizvoda od zahtjeva do „umirovljenja“ kroz predefinirane procese i logičan je smjer razvoja PLM-a. Vremenom su se projekti grupirali u programe a pragrami u portfolie organizacija.
    • Upravljanje zahtjevima proizvoda (eng. Requirements Management) podrazumijeva upravljanje sa svim zahtjevima dobivenih od kupca/naručitelja kroz cijeli životni ciklus razvoja proizvoda. Tijekom razvojnog ciklusa nerijetko se događa da se zahtjevi za proizvodom dopunjavaju. Konačni proizvod bi trebao zadovoljavati sve dogovorene zahtjeve. Zahtjevi bi trebali biti povezani s ostatkom dokumentacije i prolaziti integrirano kroz životne cikluse svih relevantnih dokumenata tijekom razvoja.
    • Upravljanje konfiguracijama proizvoda (eng. Product Configuration Management) je logična nadogradnja sve kompleksnijeg razvoja proizvoda. Današnji proizvodi (gotovo svi) mogu se proizvesti u različitim varijantama i konfiguracijama. U inženjerskom svijetu govori se o 150% BOM-u ili 150% sastavnici koja sadrži sve varijante i/ili konfiguracije proizvoda. Predefiniranim filterima jednostavno se mogu generirati pojedine varijante i/ili konfiguracije.
    • ….

    Svaka od navedenih stavaki pojedinačno će biti obrađena u slijedećim blogovima.

    Implementacija PLM-a

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Implementacija PLM-a (Product Lifecycle Management) je uvođenje promjene u organizaciju. Današnje poslovanje opstaje ako je svjesno nužnosti promjene i ako zna upravljati s istom. Svaka promjena po svojoj prirodi izaziva otpor i potrebno joj je pristupiti pažljivo i planirano. Najvažniji posao menadžmenta kod uvođenja novog sustava unutar organizacije je jasna vizija implementacije (jasan smijer i jasan angažman) i nakon toga jasno definirana strategija implementacije (jasni i mjerljivi ciljevi s odgovorima na pitanje – kako postići definiranu viziju?). Implementacija je timski rad koji zahtjeva angažman i članova organizacije i konzultanata. Potrebno ju je pomno isplanirati i provoditi. Dobro definiranim procesima, ulogama i ciljevima implementacija PLM može proći bezbolno i učinkovito.

    Da bi se kvalitetno definirala vizija i strategija implementacije potrebno je voditi računa o dvjema bitnim stvarima:

    • model podataka ne temelji se na mogućnostima sustava ili alata, već na vrsti poslovanja koje tvrtka obavlja
    • PLM omogućava učinkovit protok podataka kroz organizaciju; ne postoji vlasništvo nad podacima; radi se o odgovornostima za određeni sadržaj po fazama životnog ciklusa u kombinaciji s dijeljenjem

    Operativno govoreći bitno je dobro razumijeti, definirati i dokumentirati:

    1. granicu i opsega PLM-a unutar organizacije – potrebno je uzeti u obzir kontekst uvođenja PLM-a unutar strukture organizacije
    2. osnovne principe PLM-a – tko, kada i kako pristupa određenim informacijama
    3. mogućnosti novih tehnologija s kojima se vrši implementacija – kako se nove tehnologije mogu iskoristiti za implementaciju PLM-a
    4. procese unutar organizacije – veza između ljudi-procesa-tehnologije mora biti jasna i prilagođena uvođenju novog sustava

    Implementacija zahtjeva interdisciplinarne timove koji sustavno i s razumijevanjem pristupaju svakoj od četiri navedene točke prateći pri tome definiranu viziju. Sustav se uvodi postepeno, u fazama.

    Najvažniji benefiti uvođenja PLM sustava (osim povećanja učinkovitosti i konkurentnosti organizacije na tržištu) možda je stvaranje nove kulture unutar organizacije i kvalitetnijeg i zadovoljnijeg radnog okruženja.

    Što je PLM?

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Povijesno gledano, organizacije su prema svojim potrebama i mogućnostima postepeno uvodile razne informatičke sustave za kreiranje podataka. Najčešće bi za financije i nabavu to bili ERP (Enterprise resource planning) sustavi, za inženjerske odjele različiti MCAD (Mechanical Computer-aided design) / ECAD (Electonic Computer-aided design) sustavi a u proizvodnji razni MES (Manufacturing execution systems) sustavi. Kreiranjem sve većeg volumena raznih podataka stvorila se logična potreba za upravljanjem istima. Prvi korak ka sistematizaciji podataka je bio PDM (Product data Management) sustav. Kontrola distribucije i pristup tim svim podatcima sa svakim novim implementiranim informatičkim sustavom se eksponencijalno komplicira obzirom da sustavi međusobno ne komuniciraju i djeluju kao samostalni tzv „silosi“ informacija. Svaka informacija koja ne dođe pravovaljano i ispravno do svog primatelja otvara veliku mogućnost pogreške. Takve vrste pogreške mogu se izbjeći uvođenjem PLM sustava.

    Holističkim pristupom svim dostupnim informacijama koje opisuju životni ciklus jednog proizvoda PLM (Product Lifecycle Management) upravlja ne samo informacijama o pojedinom proizvodu nego i životnim ciklusom proizvoda. Prema Stark-u PLM jednog proizvoda se sastoji od pet faza:

    • kreiranje ideje
    • definiranje zahtjeva/dizajn proizvoda
    • realizacija zahtjeva/proizvodnja proizvoda
    • korištenje proizvoda
    • umirovljenje proizvoda.

    Životni ciklus je svakog proizvoda je kompleksan i zahtjeva sustavno praćenje. PLM radi upravo to, prati proizvod u svim njegovim fazama od ideje do realizacije i na kraju do „umirovljenja“.

    PLM ima ulogu „ljepila“ tj povezivanja digitalnog inženjeringa proizvoda, digitalne proizvodnje, vođenja projekata i same egzekucije istih. Omogućavajući kvalitetnu kolaboraciju svih sudionika u procesu i samim tim omogućavajući komunikaciju unutar odjela organizacije preko komunikacije odjela s upravom, kao i vanjsku komunikaciju organizacije s dobavljačima i/ili kupcima pristup jednom izvoru informacija u relanom vremenu (tzv „Single source of truth“) postaje realnost.

    Možda najvažniji benefiti uvođenja PLM prilikom kreiranja novog proizvoda su:

    • Kraće vrijeme isporuke gotovog proizvoda (smanjenje greške u svim fazama razvoja)
    • Povećanje kvalitete proizvoda (predhodne greške su lako upčljive, sljedljive i mogu se ispraviti)
    • Smanjenje pogrešaka i samim tim škarta u proizvodnji
    • Stavranje i korištenje „baze znanja“