biznis

Kako je sve počelo – početci upravljanja BOM-om?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesno gledano metodologije nastanka sastavnice su se mijenjale kako su se mijenjale metodologije rada unutar organizacije. Prvotno je sastavnica proizlazile iz crteža proizvoda. Trenutno se inženjerska sastavnica generira iz pojedinih 3D modela a sve ostale sastavnice proizilaze iz inženjerske. Budućnost ide u smjeru generiranja sastavnice iz tzv „Model Based“ pristupa rada unutar organizacija.

Možda je najbolje krenuti ispočetka.

Početci inženjerske dokumentacije sežu još u idejne skice proizvoda. Skice, najčešće prototipa, nužno nisu davale puno informacija o proizvodu, osim možda oblika i osnovnih gabarita.

Sljedeći korak je bio tzv. detaljni dizajn proizvoda. Rezultat detaljnog dizajna je izrada tehničke dokumentacije (crteža) kojima su se davale sve relevantne infomacije o samom proizvodu kao i njegovoj proizvodnji (detaljni oblik, dimenzije, broj komada, materijal, listu sastavnih dijelova – ako je riječ o sklopu, redoslijed sastavljanja, itd).

Tu se cijela stvar komplicira.

Ako govorimo o listi dijelova (budućoj sastavnici) u njoj se mogu nalaziti dijelovi koji se izrađuju unutar organizacije, dijelovi koji se naručuju od vanjskih dobavljač i standardni dijelovi.

Svaki pojedinačni dio unutar sastavanice tijekom svog životnog ciklusa je podložan izmjenama stoga se usporedno sidejom „rađanja“ sastavnice javila potreba za upravljanjem izmjenama iste. Uveli su se pojmovi poput verzije i revizije.

Također svaki svaki crtež (bilo dijela bilo sklopa) bilo je potrebno identificirati s tzv jedinstvenim identifikatorom (brojem crteža). Vremenom je broj crteža dobio „pamet“ pa je nastala tzv govoreća šifra crteža iz koje se dalo iščitati dosta informacija o dijelu ili sklopu na crtežu (kojem projektu pripada, gdje se nalazi unutar sklopa, koja je verzija/revizija,…).

Sastavnica generirana iz crteža je samo dio sastavnice tj informacija koje su potrebne da bi se proizveo pojedini proizvod. Ostatak informacija najčešće se kreirao u ERP sustavu u kojemu su se (uz sastavnicu generiranu iz crteža) ručno upisivale sve dodatne relevantne informacije potrebne za izradu proizvoda. Ovakva „hibridna“ sastavnica sadržavala bi informacije relevantne za proizvodnju.

Prijenos informacija iz odjela u odjel:

Svaki od tri opisana procesa stvaranja sastavnice se odvijao unutar pojedinih odjela organizacije. Procesno su se kreirali tzv „silosi“ informacija koji su dodatno otežavali upravljanje i kontrolu istih.

Najveći izazov rada s tzv hibridnim sastavnicama i dokumentacijom koju prate tzv govoreće šifre je možda mogućnost pogreške izazvana ljudskim faktorom (krivo prepisana informacija, ne ažurna dokumentacija, …).

U slijedećem blogu nastavljamo s razvojem upravljanja BOM-a.

Što je PDM?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Riječ podatak potječe od mn. lat. datum što znači dio informacije. Podaci u kontekstu i kombinirani unutar strukture čine informaciju. PDM je engleska skraćenica za Product Data Management i odnosi se na definirane procese upravljanja podacima.

Potreba za upravljanjem podacima nameće se sama po sebi iz gore navedene definicije. Jedini način da podatak postane informacija s značenjem kojim utječe na povećanje razine znanja primatelja je da se s tim istim podacima strukturirano i definirano upravlja.

U inženjersko svijetu podaci su najčešće vezani uz opis nekog proizvoda. Ono što bi bilo nužni preduvjet za uspješno plasiranje proizvoda na tržište (na vrijeme, s ispunjenim zahtjevima i s zadovoljavajućom kvalitetom) je imati “dobre podatke” o proizvodu. “Dobri podaci” su pouzdani podaci pod kontrolom. U inženjerskom uredu najvažnije je da se podaci mogu “lako” pronaći i da su “lako” dostupni. I tu se priča u većini organizacija komplicira.

Da bi se podaci pokušali staviti pod kontrolu na nivou organizacije rješenje je uvesti PDM (Product Data Management), sustav koji upravlja podacima.

Za uspješnu implementaciju PDM sustava poželjno  je voditi računa o:

  1. Dobro definiranim ciljevima implementacije – „više je manje“
  2. Dobro definiranom „As-Is“ stanju – dobro je znati gdje smo da znamo kuda idemo
  3. Dobro identificiranim i klasificiranim podacima – gdje se podaci koriste, kada se koriste, tko ih koristi,…
  4. Dobro definiranim procesima unutar organizacije
  5. Dobro definiranom rječniku/pojmovniku – ništa se ne podrazumijeva
  6. Dobro planiranoj implementaciji, planiranju troškova
  7. Dobroj komunikaciji i dokumentaciji svih izmjena prilikom implementacije

Podaci su istinska vrijednost i imovina svake organizacije.

Organizacije koje su prepoznale vrijednosti kvalitetnog upravljanja podacima ostvaruju komparativnu prednost na sve zahtjevnijem tržištu.

Segmenti PLM-a

/ Inda Balagic / Leave a comment

PLM (Product Lifecycle management) tijekom svoje evolucije postepeno se prilagođavao potrebama tržišta (u svojim početcima ponajviše automobilskoj i zrakoplovnoj industriji). Prateći povijesni razvoj kronološki su se razvijale pojedini segmenti PLM-a. Najznačajniji su:

  • Upravljanje sastavnicama (eng. BOM (Bill of Material)) jedna je osnovnih funkcinalnosti PLM-a. Proizašla je iz potrebe inženjera da iz razvojnog ureda dostave korektnu sastavnicu proizvodnom uredu (zajedno s crtežima proizvoda). Povijesnim razvojem i potrebama industrije „obična“ sastavnica razvila se u inženjersku sastavnicu (EBOM (Engeneerign Bill of Material)), proizvodnu sastavnicu (MBOM (Manufacturing Bill of Material)), servisnu sastavnicu (SBOM (Service Bill of Material)),…
  • Upravljanje dokumentima (eng. PDM (Product Data Management)) upravlja sa životnim ciklusom ne samo CAD dokumenata nego prati i životni ciklus svih ostalih dokumenata koji se kreiraju tijekom cjelokuponog procesa razvoja proizvoda (tehnička dokumentacija tipa tehničkih zahtjeva proizvoda, radnih uputa, …)
  • Upravljanje promjenama (eng. Change Management) je sigurno jedan od najvažnijih segmenata PLM-a. O upravljanju promjenama počelo se promišljati usporedno s procesom upravljanja sastavnicama i dokumentima. Uz definirani proces životnog ciklusa nužno je definirati i proces kojima se definira način kojim dokumenti prolaze kroz promjene tijekom životnog ciklusa.
  • Upravljanje različitim CAD sustavima (eng. Multi-CAD Management) obuhvaća mogućnosti upravljanja različitim CAD sustavima (bilo MCAD (Mechanical CAD) bilo ECAD (Electrical CAD)). S vremenom CAD sustavi su postajali sve kompleksniji – omogućena je automatizacija-parametrizacija, kreirana je baza znanja, omogućena je kontrola kolizija više različitih CAD sustava,… Obzirom na kompleknost implementriranog sustava potreba za upravljanjem i kontrolom istoga se proporcinalno s vremenom povećava.
  • Upravljanje projektom/programom/portfoliom (eng. Project/Program/Portfolio Management) objedinjuje praćenje razvoja proizvoda od zahtjeva do „umirovljenja“ kroz predefinirane procese i logičan je smjer razvoja PLM-a. Vremenom su se projekti grupirali u programe a pragrami u portfolie organizacija.
  • Upravljanje zahtjevima proizvoda (eng. Requirements Management) podrazumijeva upravljanje sa svim zahtjevima dobivenih od kupca/naručitelja kroz cijeli životni ciklus razvoja proizvoda. Tijekom razvojnog ciklusa nerijetko se događa da se zahtjevi za proizvodom dopunjavaju. Konačni proizvod bi trebao zadovoljavati sve dogovorene zahtjeve. Zahtjevi bi trebali biti povezani s ostatkom dokumentacije i prolaziti integrirano kroz životne cikluse svih relevantnih dokumenata tijekom razvoja.
  • Upravljanje konfiguracijama proizvoda (eng. Product Configuration Management) je logična nadogradnja sve kompleksnijeg razvoja proizvoda. Današnji proizvodi (gotovo svi) mogu se proizvesti u različitim varijantama i konfiguracijama. U inženjerskom svijetu govori se o 150% BOM-u ili 150% sastavnici koja sadrži sve varijante i/ili konfiguracije proizvoda. Predefiniranim filterima jednostavno se mogu generirati pojedine varijante i/ili konfiguracije.
  • ….

Svaka od navedenih stavaki pojedinačno će biti obrađena u slijedećim blogovima.

Implementacija PLM-a

/ Inda Balagic / Leave a comment

Implementacija PLM-a (Product Lifecycle Management) je uvođenje promjene u organizaciju. Današnje poslovanje opstaje ako je svjesno nužnosti promjene i ako zna upravljati s istom. Svaka promjena po svojoj prirodi izaziva otpor i potrebno joj je pristupiti pažljivo i planirano. Najvažniji posao menadžmenta kod uvođenja novog sustava unutar organizacije je jasna vizija implementacije (jasan smijer i jasan angažman) i nakon toga jasno definirana strategija implementacije (jasni i mjerljivi ciljevi s odgovorima na pitanje – kako postići definiranu viziju?). Implementacija je timski rad koji zahtjeva angažman i članova organizacije i konzultanata. Potrebno ju je pomno isplanirati i provoditi. Dobro definiranim procesima, ulogama i ciljevima implementacija PLM može proći bezbolno i učinkovito.

Da bi se kvalitetno definirala vizija i strategija implementacije potrebno je voditi računa o dvjema bitnim stvarima:

  • model podataka ne temelji se na mogućnostima sustava ili alata, već na vrsti poslovanja koje tvrtka obavlja
  • PLM omogućava učinkovit protok podataka kroz organizaciju; ne postoji vlasništvo nad podacima; radi se o odgovornostima za određeni sadržaj po fazama životnog ciklusa u kombinaciji s dijeljenjem

Operativno govoreći bitno je dobro razumijeti, definirati i dokumentirati:

  1. granicu i opsega PLM-a unutar organizacije – potrebno je uzeti u obzir kontekst uvođenja PLM-a unutar strukture organizacije
  2. osnovne principe PLM-a – tko, kada i kako pristupa određenim informacijama
  3. mogućnosti novih tehnologija s kojima se vrši implementacija – kako se nove tehnologije mogu iskoristiti za implementaciju PLM-a
  4. procese unutar organizacije – veza između ljudi-procesa-tehnologije mora biti jasna i prilagođena uvođenju novog sustava

Implementacija zahtjeva interdisciplinarne timove koji sustavno i s razumijevanjem pristupaju svakoj od četiri navedene točke prateći pri tome definiranu viziju. Sustav se uvodi postepeno, u fazama.

Najvažniji benefiti uvođenja PLM sustava (osim povećanja učinkovitosti i konkurentnosti organizacije na tržištu) možda je stvaranje nove kulture unutar organizacije i kvalitetnijeg i zadovoljnijeg radnog okruženja.

Što je PLM?

/ Inda Balagic / Leave a comment

Povijesno gledano, organizacije su prema svojim potrebama i mogućnostima postepeno uvodile razne informatičke sustave za kreiranje podataka. Najčešće bi za financije i nabavu to bili ERP (Enterprise resource planning) sustavi, za inženjerske odjele različiti MCAD (Mechanical Computer-aided design) / ECAD (Electonic Computer-aided design) sustavi a u proizvodnji razni MES (Manufacturing execution systems) sustavi. Kreiranjem sve većeg volumena raznih podataka stvorila se logična potreba za upravljanjem istima. Prvi korak ka sistematizaciji podataka je bio PDM (Product data Management) sustav. Kontrola distribucije i pristup tim svim podatcima sa svakim novim implementiranim informatičkim sustavom se eksponencijalno komplicira obzirom da sustavi međusobno ne komuniciraju i djeluju kao samostalni tzv „silosi“ informacija. Svaka informacija koja ne dođe pravovaljano i ispravno do svog primatelja otvara veliku mogućnost pogreške. Takve vrste pogreške mogu se izbjeći uvođenjem PLM sustava.

Holističkim pristupom svim dostupnim informacijama koje opisuju životni ciklus jednog proizvoda PLM (Product Lifecycle Management) upravlja ne samo informacijama o pojedinom proizvodu nego i životnim ciklusom proizvoda. Prema Stark-u PLM jednog proizvoda se sastoji od pet faza:

  • kreiranje ideje
  • definiranje zahtjeva/dizajn proizvoda
  • realizacija zahtjeva/proizvodnja proizvoda
  • korištenje proizvoda
  • umirovljenje proizvoda.

Životni ciklus je svakog proizvoda je kompleksan i zahtjeva sustavno praćenje. PLM radi upravo to, prati proizvod u svim njegovim fazama od ideje do realizacije i na kraju do „umirovljenja“.

PLM ima ulogu „ljepila“ tj povezivanja digitalnog inženjeringa proizvoda, digitalne proizvodnje, vođenja projekata i same egzekucije istih. Omogućavajući kvalitetnu kolaboraciju svih sudionika u procesu i samim tim omogućavajući komunikaciju unutar odjela organizacije preko komunikacije odjela s upravom, kao i vanjsku komunikaciju organizacije s dobavljačima i/ili kupcima pristup jednom izvoru informacija u relanom vremenu (tzv „Single source of truth“) postaje realnost.

Možda najvažniji benefiti uvođenja PLM prilikom kreiranja novog proizvoda su:

  • Kraće vrijeme isporuke gotovog proizvoda (smanjenje greške u svim fazama razvoja)
  • Povećanje kvalitete proizvoda (predhodne greške su lako upčljive, sljedljive i mogu se ispraviti)
  • Smanjenje pogrešaka i samim tim škarta u proizvodnji
  • Stavranje i korištenje „baze znanja“