PLM

Biblija PLM-a – knjiga s kojom je započela moja PLM avantura

/ Inda Balagic / Leave a comment

Knjiga na koju se referiram u samom opisu profila i knjiga s kojom bih željela otvoriti ovo poglavlje u kojem opisujem meni bitnu literaturu je svakako knjiga John Stark-a – Product Lifecycle Management (Volume 2). Meni osobno je bila polazna točka istraživanja PLM-a.

John Stark je jedan od začetnika ideje PLM-a. Prema njegovim riječima ovu knjigu (kao i mnoge druge) napisao je iz potrebe da na jednom mjestu objedini sve pojmove koji se susreću u cjelokupnom procesu rada s PLM-om. Knjiga služi i kao edukacijski udžbenik na nekoliko sveučilišta.

U prvom dijelu autor pokušava odgovoriti na pitanja što je PLM, zašto je nužan, gdje i kada se koristi i na kraju tko i kako bi trebao sudjelovati u PLM-u. Tijekom cijele knjige autor pokušava u cjelinama sustavno odgovoriti na gore navedena pitanja.

Knjigu sam prvi put pročitala (tijekom ljetnog odmora) ali joj se stalno vraćam. Nisam još naišla na pojam u svakodnevnoj radnoj praksi koji knjiga ne opisuje. Na početku mi je uveliko pomogla da uopće shvatim koncept PLM-a i kako ga mogu aplicirati na moj svakodnevni posao. Obzirom da se veliki dio mog posla odnosi na savjetovanje knjiga mi je bila od neizmjerne pomoći pri postavljanju temelja ideje PLM-a.

Knjiga mi trenutno služi kao mala enciklopedija PLM-a – svaki put kada imam neko pitanje prvo se konzultiram s njom pa onda počnem istraživati bespuća interneta.

Meni je osobno trenutno najzanimljiviji dio vezan uz organizaciju i procese ali to je zato što je taj segment trenutno u fokusu mog posla i interesa.

Ono što bih svakako preporučila je poglavlja o proizvodu (Product) i podatcima proizvodima (Product Data). Obzirom da je proizvod fokus oko kojega se „vrti“ cijeli PLM, autor ga je opisao ne izostavivši niti jedan bitan segment proizvoda (od atributa koji ga opisuju preko verzija, revizija, varijanti, opcija pa do zahtjeva, strukture, arhitekture proizvoda, itd). Jedna od meni važnijih tema je svakako upravljanje podatcima (Product Data management). Veliki osvrt je dan na probleme koji se javljaju prilikom rada s podatcima. Meni je ovo poglavlje značajno pomoglo u mom svakodnevnom radu samim time što sam shvatila da organizacije diljem svijeta imaju slične probleme i potrebna su im slična (PLM) rješenja u njihovom poslovanju.

Svakako je topla preporuka početnicima kao i svima koji već dugi niz godina rade u PLM-u.

Upravljanje projektom/programom/portfoliom (Project/Program/Portfolio Management)

/ Inda Balagic / Leave a comment

Prema definiciji upravljanje projektom je primjena procesa, metoda, vještina, znanja i iskustava za postizanje specifičnih ciljeva projekta prema kriterijima prihvatljivosti unutar dogovorenih parametara. U praktičnom izričaju projekt je jedinstveni poduhvat s početkom i završetkom, proveden radi ostvarivanja zadanih ciljeva unutar zadanih ograničenja cijene, vremena, kvalitete, i očekivanja kupca / naručitelja. Upravljanje projektom ima konačne rezultate koji su ograničeni na ograničeni vremenski okvir i proračun.

Upravljanje s programom je proces upravljanja nekoliko povezanih projekata a upravljanje portfoliom je upravljanje s više programa s ciljem unapređenja rada organizacije.

Većina tvrtki u okruženju najčešće barata s procesima upravljanja projektima stoga je fokus ovog bloga upravo na toj temi.

Svaki projekt je u svom okviru jedinstven, ograničen budžetom, resursima i rasporedom, usmjeren prema provođenju opsega projekta.

Iz vlastite prakse mogu reći da je vođenje projekata zanat koji se usavršava sa iskustvom. Voditelj projekta je žongler s lopticama od kojih svaka loptica predstavlja opseg projekta (eng. Scope), plan projekta (eng. Schedule), budžet projekta (eng. Scope), resurse na projektu, rizike projektu, itd. Najvažniji posao voditelja projekta je da dobro balansira sa svim aspektima projekta tj da ne dozvoli da mu nijedna loptica ispadne iz ruke.

Postoje različite metodologije vođenja projekata, tzv „Waterfall“ metodologija, adaptivan metodologija, agilna metodologija, tzv „Six sigma“ metodologija, itd, i one se razlikuju o vrstama projekata kojima upravljaju i potrebama organizacije koja upravlja s projektima. Kod vođenja projekata bitno je odlučiti metodologiju rada, pravila i način postupanja na projektu, komunikaciju među članovima tima, način upravljanja rizicima i praćenja napretka na projektu i svih tih dogovorenih procedura se strogo pridržavati.

Osnovne prednosti projektnog vođenja za uspješnost projekta su svakako:

  • Skraćivanje životnog ciklusa proizvoda (PLM)
  • Sužavanje prostora za lansiranje proizvoda (i vremensko i financijski)

Vođenje projekata je vještina koja se kontinuirano razvija i uveliko može utjecati na životni ciklus proizvoda (PLM).

Upravljanje zahtjevima (eng Requirements Management)

/ Inda Balagic / Leave a comment

Zahtjevi su po definiciji popis svih fizičkih i/ili funkcionalnih potreba koje jedan proizvod treba ispunjavati. Zahtjeve je potrebno ispuniti da bi se ostvarila i/ili poboljšala preformansa i kvaliteta samog proizvoda. Oni moraju biti specifični, jasni i koncizni, provjerljivi, izvedivi i realni i svakako neophodni.

Upravljanje zahtjevima je iterativni proces dokumentiranja, analiziranja, praćenja, određivanja prioriteta i definiranja zahtjeva, a zatim kontroliranja promjena i komuniciranja s relevantnim dionicima tijekom životnog ciklusa proizvoda. Cjelokupan proces ima svrhu rada s ažurnim i odobrenim zahtjevima u svrhu ispunjavanja istih.

Obzirom da je prema istraživanju CHAOS-a prvih pet razloga zašto projekti (npr razvoja proizvoda) nisu uspješni tri se odnose na zahtjeve i to na činjenicu da:

  • korisnici/kupci nisu dovoljno involvirani u definiranje zahtjeva
  • zahtjevi nisu dovoljno detaljno definirani ili njihovo ispunjavanje ne zadovoljava kriterije uspješnosti
  • upravljanje konstantnim izmjenama zahtjeva nije kvalitetno provedeno,

stoga je iznimno važno kvalitetno i sustavno upravljanje istima.

Kvalitetno upravljanje zahtjevima svakako doprinosi razvoju proizvoda kroz:

  • Smanjenje troška razvoja/proizvodnje proizvoda
  • Poboljšanje kvalitete
  • Smanjenje rizika tijekom cjelokupnog životnog ciklusa proizvoda

Zahtjevi kod implementacije PLM-a najčešće se odnose na poslovne (biznis) zahtjeve koji su u pravilu procesno orijentirani. Definiranje postojećeg (as is) stanja i usklađivanje istoga s mogućnostima pojedinih programskih rješenja jedan je od većih izazova prilikom implementacije PLM-a. Kvalitetno upravljanje zahtjevima od krucijalnog je značenja tijekom svake PLM implementacije.

Upravljanje različitim CAD sustavima (eng Multi CAD Management)

/ Inda Balagic / Leave a comment

Postoje razni razlozi zašto se unutar organizacije pa čak i unutar istog odjela koriste različiti CAD sustavi (postoji potreba za funkcionalnostima koje ne zadovoljava samo jedan CAD sustav, postoji potreba rada s različitim dobavljačima koji koriste različite CAD sustave, različiti odjeli koriste različite CAD sustave – ECAD, MCAD, itd). Korištenje više CAD sustava unutar iste organizacije danas je više pravilo nego iznimka stoga se potreba za upravljanjem podacima različitih CAD sustava nameće kao nužnosti.

Neke od osnovnih prednosti upravljanjem podacima različitih CAD sustava s PDM (Product Data Management) su:

  • Centralizirano upravljanje svim CAD podacima
  • Centralizirano spremanje svih CAD podataka
  • Mogućnost korištenja drugih funkcionalnosti PLM-a (upravljanje sastavnicama, upravljanje izmjenama, upravljanje konfiguracijama, …) neovisno o kojem CAD sustavu se radi

Organizacije se susreću s velikim izazovom upravljanja podacima nekompatibilnih CAD sustava. Npr. Prilikom razvoja proizvoda kreira se velika količina podataka s različitim CAD sustavima.  U svrhu što kvalitetnijeg i bržeg plasiranja proizvoda na tržište svi sudionici procesa razvoja su primorani dijeliti svoje podatke o proizvodu s ostalim članovima tima.

Izazov kontrole i upravljanja takvim podacima, unutar organizacije, jedino se može riješiti definiranim sustavom upravljanja različitim CAD sustavima. Ovakav pristup osigurava jedinstveno mjesto istine tzv „single source of truth“.

Na tržištu postoje velik broj programskih rješenja s različitim metodologijama pristupa upravljanju različitim CAD sustavima. Svima je zajedničko da omogućavaju korištenja većine CAD formata koji se svakodnevno koriste u inženjerskim uredima. Najčešće omogućavaju otvaranje grafičke reprezentacije CAD modela, modifikaciju i mogućnost upravljanja s istim.

Najznačajnije prednosti uporabe MultiCAD sustava su:

  • Smanjenje vremena razvoja i plasiranja proizvoda na tržište
  • Optimiziran proces kreiranja, provođenja i praćenja izmjena
  • Mogućnosti korištenja postojećeg znanja organizacije

Organizacije u regiji su prepoznale potrebu za uvođenjem reda u svoje inženjerske urede koji koriste više različitih CAD sustava. Implementacije takvih sustava nikada nisu jednostavne ali su svakako nužne.

Upravljanje (inženjerskim) izmjenama

/ Inda Balagic / Leave a comment

Tijekom (inženjerskog) stvaranja proizvoda, ovisno o procesu u kojemu se proizvod nalazi, neminovno dolazi do potrebe do praćenjem izmjena (eng Change management). Pa tako od konceptualnog dijela stvaranja proizvoda, gdje se raspravlja o zahtjevima za proizvodom i eventualnim prototipom istoga, do samog razvojnog i proizvodnog procesa izmjene su više pravilo nego iznimka. Definirano, strukturirano i temeljito praćenje izmjena ključno je za kvalitetan ishod kreiranja novog proizvoda. Posljedice organizacija koje ne shvaćaju proces praćenja izmjena ozbiljno najčešće rezultiraju doradama, ne planiranim radim satima, „škartovima“, itd.

Neki od osnovnih pojmova (procesa) koji se javljaju u procesu praćenja izmjena su:

  1. Zahtjev za izmjenom (eng Change Request (CR)) kao proces se može javiti u bilo kojem od procesa stvaranja proizvoda (unutar i izvan organizacije). Osnovni koraci ovog procesa su zaprimanje zahtjeva, analiza zahtjeva, korektivan mjera (ako je ima) i zaključivanje zahtjeva. Korektivne mjere najčešće donose (kod velikih organizacija i promjena koje imaju značajni utjecaj na životni ciklus proizvoda) tzv Odjel za promjene (Change Control Bord (CCB)).
  2. Narudžba za inženjerskom izmjenom (eng Engineering Change Order (ECO)) je proces koji nastaje nakon pozitivno završene analize zahtjeva za izmjenom. Ako postoji opravdan razlog za izmjenom koji je odobren od strane CCB-a, zahtjev se prosljeđuje odgovorim timovima koji ga sprovode.
  3. Akcije promjene(a) (eng Change Action (CA)) je set aktivnosti kojima se opisuju potrebne radnje da bi se neka promjena izvela unutar ECO-a. Opisuju niz aktivnosti kojima se izvršava potrebna izmjena.

Svaki od navedenih procesa prolazi kroz svoje životne cikluse, ima svoje točno definirane izlazne i ulazne parametre, rokove za izvršenje kao i osobe zadužene za obavljanje pojedinih aktivnosti unutar procesa.

Ovisno o kompleksnosti organizacije, o kompleksnosti razvoja samog proizvoda i u konačnici o kompleksnosti izmjene i utjecaju na sam proizvod potrebno je voditi računa o jednom od navedenih procesa kojima se mogu pratiti izmjene. Možda najvažniji segment kvalitetnog praćenja izmjena je i njihova dobra dokumentiranost. Cijeli proces se čini dosta administrativno zahtjevnim – što svakako jeste – ali uštede u smanjivanju dorada, dodatnih radnih sati, „škartova“ i sl  mogu potaknuti organizacije da vode više računa o izmjena i praćenju istih.

Gdje pohranjivati podatke? – Filebase vs Database system

/ Inda Balagic / Leave a comment

Upravljanje s podacima javlja se kao jedan od bitnijih pokretača digitalizacije organizacija u okruženju. Kada se govori o razvojno-proizvodnim organizacijama, najveća količina informacija o jednom proizvodu (geometrija, sastavnice, verzije, revizije, …) u pravilu se nalazi u CAD datotekama (i datotekama koje direktno ili indirektno nastaju iz CAD-a). Najveći izazov je ostvariti adekvatnu komunikaciju među sudionicima u svrhu baratanja s pravovaljanim podacima. To je u početcima i bila nit vodilja kreiranja PDM (Product Data Management) sustava. Zadatak je bio informacije iz CAD datoteka inženjerskog ureda što točnije dostaviti u sve prateće odjele koji sudjeluju u životnom ciklusu jednog proizvoda (npr nabava, tehnologija, proizvodnja,…). Prvotno se zahtjev rješavao dostupnom tehnologijom – Filebase sustavom.

Sustav datoteka (Filebase system) je u osnovi način raspoređivanja datoteka na mediju za pohranu koji organizira datoteke i pomaže, po potrebi, u dohvaćanju istih. Sustavi datoteka mogu biti grupirani u direktorije. Sustavom datoteka mogu se izvoditi operacije poput upravljanja, imenovanja datoteka, davanja pravila pristupa itd. Glavni nedostatak Filebase sustava je ekstremna nesigurnost sustava (datoteke se mogu lako prebrisati, oštetiti ili zagubiti), posebno ako je potrebno omogućiti velikom broju korisnika pristup istim podacima.

Organizacije se mijenjaju i rastu, samim tim zahtjev za upravljanjem podacima je sve kompleksniji. Jedan od velikih izazova je i pitanje zajedničkog rada i kolaboracije više odjela na velikom setu međusobno povezanih podataka koji opisuju životni ciklus jednog jedinog proizvoda. Mogućnost pristupa jedinstvenoj verziji istine (eng „single version of the truth“) u isto vrijeme omogućava i kolegama u razvoju, tehnologiji, proizvodnji, kvaliteti i drugim odjelima pristup relevantnim podacima o proizvodu. Tim zahtjevom kao i mnogim drugim zahtjevima zadovoljava sustav upravljanja bazom podataka.

Sustav za upravljanje bazom podataka (Database system) u osnovi je softver koji upravlja prikupljanjem povezanih podataka i dohvatom istih. Pruža odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu podataka od neovlaštenog pristupa kao i mehanizme za oporavak i izradu sigurnosnih kopija.

Neke od prednosti baze podataka naspram sustava datoteka:

  • kontrola pristupa (mogućnost višestrukom pogleda na podatke)
  • sigurnost (omogućena kompletnost ažuriranja, kontrola korektnosti, log datoteke, backup i recovery, …)
  • jednostavnost održavanja, paralelni rad
  • sprečavanje redundancije podataka
  • učinkovita manipulacija podacima, …

Iz vlastitog iskustva dugogodišnjeg korisnika Filebase sustava prelazak na Database sustav tijekom rada u inženjerskom uredu prelazak nije bio jednostavan. Svaka promjena (pa i ova) je zahtijevala određen vremenski dio prilagodbe na „novo“ i „drugačije“. Iz današnje perspektive teško mi je i zamisliti da bi opet trebala razmišljati o tome gdje sam spremila datoteke, koja je zadnja verzija, da li sam nešto „pregazila“, itd. Danas o tome računa vodi Database sustav.

Trendovi digitalizacije

/ Inda Balagic / Leave a comment

Trendovi razvoja novih tehnologija mijenjaju se brže nego ikada. Niti PLM nije pošteđen promjena koje se događaju na globalnom tržištu. Sve veći izazovi tržišta pred kojima se organizacije svakodnevno nalaze dodatno su ubrzani i naglašeni posljedicama COVID pandemije.

Možda jedan od najvećih izazova u pandemijsko vrijeme razvojno-proizvodnim organizacijama predstavljao je pristup informacijama. Informacije u većini takvih organizacija nalaze se najčešće, ili u papirnatom obliku ili u različitim formatima unutar pojedinih odjela, predstavljajući tzv „silose“ informacija. Dislociranost i nemogućnost pristupa točnim informacijama u realnom vremenu mnogim je organizacijama zadalo dosta glavobolje tijekom pandemijske krize. Ovo je samo jedan od primjera nužnosti uvođenja PLM-a kroz digitalne tehnologije.

Samo jednim  navedenim primjerom pitanje digitalizacije poslovanja postalo je prioritet na svim razinama upravljanja organizacijama. Zanimljiv članak na temu trendova digitalnih transformacija organizacija napisao je Peter A. Bilello, Predsjednik i CEO CIMdata-e za engineering.com. Članak opisuje 12 pokretača digitalne transformacije. Dvije točke mi se posebno čine zanimljivim kao ideja i jedan od prvih koraka pri digitalnoj transformaciji i uvođenju PLM-a.

„End to end“ (E2E) povezanost je možda i najznačajnija ideja. Povezati životni ciklus razvoja proizvoda od definiranja zahtjeva do proizvodnje i isporuke jedna je od temeljnih ideja PLM-a. Suradnja ljudi kroz procese od početka do kraja uz pomoć novih tehnologija je je najkraći opis „End to End“ povezanosti. Tijekom tog procesa omogućava se nesmetan protok informacija, eliminiraju se „silosi“ informacija i omogućava se pristup potrebnim informacijama u realnom vremenu.

Upravljanje podacima i precizno definirani procesi sastavni su dio prethodne točke. Precizno definirani procesi unutar organizacije nužan su preduvjet i jedan od prvih koraka potrebnih za uspješno provođenje digitalne transformacije. Procesima se definira na koji način ćemo upravljati podacima. Te dvije cjeline u pravilu najčešće predstavljaju početne projekte implementacije PLM-a.

Svakako će u slijedećem periodu jedan od najvažnijih aspekata digitalne transformacije a samim tim i implementacije PLM-a biti digitalizacija upravljanja procesima i podacima.

Ostali trendovi su naravno zanimljivi za razmatranje i sigurno jedan od logičnih smjerova kojima bi se trebalo voditi prilikom donošenja strateških odluka implementacije digitalnih tehnologija.

Ono što bih ja osobno dodala kao neizostavna trend razvoja novih digitalnih tehnologija je svakako razvoj poslovnih platformi. Veliki proizvođači programskih rješenja godinama razvijaju poslovne platforme i neke od njih spremno pokrivaju veliki dio PLM procesa. Svakako će biti zanimljivo vidjeti za koje će se tehnologije organizacije prilikom implementacijskih projekata odlučiti.

Izazovi implementacije PLM-a

/ Inda Balagic / 1 Comment

Svaki projekt ima svoje izazove pa tako i projekt implementacije PLM-a. Očekivanja korisnika PLM-a (prema AMR-ovom istraživanju) velikim dijelom svode se na:

  • Pristup podacima o proizvodima na razini cijele tvrtke (85%)
  • Upravljanje životnim ciklusom proizvoda (45%)
  • Upravljanje konfiguracijom (35%)
  • Financijsku uštedu (20%)

U praksi je teško uskladiti unutar organizacijska očekivanja.

Najčešći rezultati implementacije se mogu iščitati iz Forbs-ovog naslova: „84% organizacija podbacuje u implementaciji digitalne transformacije“. Neki od razloga su:

  • Nedostatak potpune angažiranosti menedžmenta (prilikom ugovaranja i prilikom implementacije)
  • Otpor organizacije u cjelini prema novim tehnologijama (stari sustavi su poznati i „bolji“, novi sustavi su spori i skupi)
  • Nedostatak kvalitetne integracije više sustava (npr. nejasno nedefinirane PLM-ERP granice)
  • Nekoherentnost odjela unutar organizacije i samim tim nekoherentnost procesa
  • Nedostatak „svih“ funkcionalnosti sustava (potrebne dorade i prilagodbe postojećih PLM rješenja)
  • Nedostatak definiranosti ROI-a implementacije pa samim tim i „svrhe“ tj. isplativosti projekta

Obzirom da je većina navedenog direktno vezana uz ljudski faktor i kulturu organizacije potrebno je kontinuirano raditi tzv. „pozitivni utjecaj“ tijekom cijelog trajanja projekta i to s mjerama (uz kvalitetno vođenje implementacije):

  • Kontinuiranim treninzima i edukacijskim mjerama

  • Mijenjanjem kulture organizacije

  • Transparentnošću i komunikacijom svih procesa promjena unutar organizacije

    • Uspješna implementacija PLM-a ovisi o puno faktora. Sagledavanjem svih aspekata i izazova (iskustva prethodnih projekata) povećava se šansa za boljom i kvalitetnijom implementacijom.

    Današnje stanje s BOM-ovima

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Povijesnim uvođenjem novih tehnologija (prelazak iz 2D-a u 3D) organizacije su evoluirale i kreirale nove metodologije rada. Sa svakom novom tehnologijom uvodila su se poboljšanja i unapređivali su se procesi rada.

    Obzirom na pojedini proizvod, obzirom na zrelost same organizacije, pojedini procesi razvoja rješavali su se i još uvijek se rješavaju na razne načine. Najdalje u sistematiziranom pristupu problematici došla je obrambena i automobilska industrija (iz čiste potrebe i nužde). Velike kompanije su si mogle priuštiti sustavan pristup uvođenju PLM-a. Kako je to napravila PSA grupa opisali su gospoda Jean-Jacques Uran-Galindo i Serge Ripailles u članku PLM at GROUPE PSA.

    3D (CAD) alati imaju svoje zakonitosti i način rada, imaju jako puno prednosti (Digital Mock-up, mogućnost korištenja već kreiranih produkata,…) i metodološki najčešće prate potrebe velikih organizacija.

    Manje organizacije (SME/SMB) si nisu mogle priuštiti tako organiziran pristup i prelazak s 2D na 3D tehnologija su prilagođavale svoj potrebama. Postojeće procese su pokušavale preslikati unutar okvira novih tehnologija. Obzirom na manjak strateškog uvođenja novih tehnologija koje upravljaju s podacim, promjenama, standardnim dijelovima, tzv „reused“ dijelovima, itd trenutno stanje u regiji je u najmanju ruku izazovno.

    Dio organizacija je odlučio zadržati postojeće metodologije rada s crtežima i govorećim šiframa, dio BOM-a kreirati unutar npr Excel dokumenta a 3D modele koristiti isključivo za modeliranje i funkcionalnu kontrolu.

    Dio organizacija je odlučio prilagoditi 3D modele i njihovu nomenklaturu BOM-u kojeg su kreirali iz 3D modela. Doduše, to je u pravilu samo djelomični EBOM koji je potrebno nadopuniti i naknadno od njega kreirati MBOM (najčešće prepisivanjem u npr Excel).

    Dio organizacija je odlučio otići korak dalje pa je počeo koristiti napredne funkcionalnosti 3D modeliranja i automatizirati postojeće modele. Pitanje BOM-ova je i dalje ostalo neautomatizirano.

    Ako se na sve gore navedene scenarije uključi implementirani PDM sustav sa svojim zakonitostima (životni ciklus, verzije, revizije, pravila imenovanja, …) ili implementirani ERP sustav sa svojim zakonitostima cijeli proces se komplicira. Korisnici sustava imaju sve više i više administrativnog posla, obzirom da informacije „žive“ u svojim silosima i nema nesmetane kolaboracije između odjela uprava najčešće nema jasnu sliku niti jasno i točno izvještavanje. Nezadovoljstvo implementiranim sustavima u većini takvih organizacija je jako veliko.

    Sva ova „hibridna“ rješenja su najbolja rješenja koje su organizacije donosile u datim okolnostima. „Silosi“ informacija su specifičnost svake od navedenih metodologije rada i nužnost za rješavanjem istih se trenutno nameće kao nepresušna potreba.

    Nužnost za definiranim i sustavnim upravljanjem svim gore navedenim stavkama je izazov koji će biti potrebno rješavati u svrhu opstanka na sve zahtjevnijem i konkurentnijem tržištu.

    U nekom od slijedećih blogova opisat ću nekoliko primjera dobre prakse kojima se rješava pitanje generiranje BOM-ova.

    Kako je sve počelo – početci upravljanja BOM-om?

    / Inda Balagic / Leave a comment

    Povijesno gledano metodologije nastanka sastavnice su se mijenjale kako su se mijenjale metodologije rada unutar organizacije. Prvotno je sastavnica proizlazile iz crteža proizvoda. Trenutno se inženjerska sastavnica generira iz pojedinih 3D modela a sve ostale sastavnice proizilaze iz inženjerske. Budućnost ide u smjeru generiranja sastavnice iz tzv „Model Based“ pristupa rada unutar organizacija.

    Možda je najbolje krenuti ispočetka.

    Početci inženjerske dokumentacije sežu još u idejne skice proizvoda. Skice, najčešće prototipa, nužno nisu davale puno informacija o proizvodu, osim možda oblika i osnovnih gabarita.

    Sljedeći korak je bio tzv. detaljni dizajn proizvoda. Rezultat detaljnog dizajna je izrada tehničke dokumentacije (crteža) kojima su se davale sve relevantne infomacije o samom proizvodu kao i njegovoj proizvodnji (detaljni oblik, dimenzije, broj komada, materijal, listu sastavnih dijelova – ako je riječ o sklopu, redoslijed sastavljanja, itd).

    Tu se cijela stvar komplicira.

    Ako govorimo o listi dijelova (budućoj sastavnici) u njoj se mogu nalaziti dijelovi koji se izrađuju unutar organizacije, dijelovi koji se naručuju od vanjskih dobavljač i standardni dijelovi.

    Svaki pojedinačni dio unutar sastavanice tijekom svog životnog ciklusa je podložan izmjenama stoga se usporedno sidejom „rađanja“ sastavnice javila potreba za upravljanjem izmjenama iste. Uveli su se pojmovi poput verzije i revizije.

    Također svaki svaki crtež (bilo dijela bilo sklopa) bilo je potrebno identificirati s tzv jedinstvenim identifikatorom (brojem crteža). Vremenom je broj crteža dobio „pamet“ pa je nastala tzv govoreća šifra crteža iz koje se dalo iščitati dosta informacija o dijelu ili sklopu na crtežu (kojem projektu pripada, gdje se nalazi unutar sklopa, koja je verzija/revizija,…).

    Sastavnica generirana iz crteža je samo dio sastavnice tj informacija koje su potrebne da bi se proizveo pojedini proizvod. Ostatak informacija najčešće se kreirao u ERP sustavu u kojemu su se (uz sastavnicu generiranu iz crteža) ručno upisivale sve dodatne relevantne informacije potrebne za izradu proizvoda. Ovakva „hibridna“ sastavnica sadržavala bi informacije relevantne za proizvodnju.

    Prijenos informacija iz odjela u odjel:

    Svaki od tri opisana procesa stvaranja sastavnice se odvijao unutar pojedinih odjela organizacije. Procesno su se kreirali tzv „silosi“ informacija koji su dodatno otežavali upravljanje i kontrolu istih.

    Najveći izazov rada s tzv hibridnim sastavnicama i dokumentacijom koju prate tzv govoreće šifre je možda mogućnost pogreške izazvana ljudskim faktorom (krivo prepisana informacija, ne ažurna dokumentacija, …).

    U slijedećem blogu nastavljamo s razvojem upravljanja BOM-a.