Obzirom da sam nedavno promijenila posao i došla na veliki vlak promjena koje se događaju na novom radnom mjestu kao pravi geek prvo sam pokušala doći do malo više informacija o promjenama kao takvim. Vodeći se za citatom Benjamina Franklina – „Change is the only constant in life. Ones ability to adapt to those changes will determine your success in life.“ – krenula sam istraživati što me to sve očekuje.

Prva knjiga koja mi je došla pod ruku i koju sam progutala u rekordno kratkom vremenu bila je „Managing Change and Transition“ Harvard Business School Press-a. Obzirom da mi je jako puno informacija koje sam pročitala bilo toliko korisno da sam radila zabilješke odlučila sam ih predočiti u seriju blogova prvenstveno kao podsjetnik na meni osobno najvažnija zapažanja o kojima bi trebala voditi računa u narednom poslovnom periodu.

Pa krenimo redom.

Organizacije najčešće reagiraju promjenom uslijed vanjskih utjecaja (pojava novih tehnologija na tržištu, nove konkurencije, novih tržišta,…). Promjene se kao takve mogu grupirati u četiri velike skupine:

• Strukturalne promjene (spajanja, akvizicije, konsolidacije,…)
• Promjene smanjivanja troškova tzv „Cost cuting changes“ (smanjivanja troškova aktivnosti i operacija koje nisu esencijalne za organizaciju)
• Procesne promjene (unapređenje postojećih procesa ili definiranje potpuno novih procesa unutar organizacije)
• Promjene kulture organizacije (promjene koje se direktno tiču kulture zaposlenika organizacije)

Nijedna od ovih tipova promjena nije jednostavan proces koji garantirano polučuju uspjehom. Promišljanje i uzimanje u obzir procesa promjene kao i adekvatnog vođenja istoga povećava šansu za sveobuhvatnim uspjehom uvođenja nečega novoga u organizaciju.

Profesori M. Beer i N. Nohria definirali su dva pristupa promjeni:

• „Teorija E“ – tzv ekonomski ili „hard“ pristup koji dramatično i brzo povećava ekonomsku vrijednost organizacije; dolazi pristupom „Top-Down“, najčešće kroz smanjivanje troškova i strukturalne promjene
• „Teorija O“ – tzv organizacijski ili „soft“ pristup koji dugotrajnim promjenama u kulturi i organizaciji povećavaju performanse iste.

I jedan i drugi pristup promjenama ima svoje dobre i loše strane, i način na koji obje teorije mogu tijekom implementacije završiti neslavno pokazuju primjeri Scott Paper-a („Teorija E“) i Champion International-a („Teorija O“). Kombiniranjem ova dva pristupa GE je uspio 80tih kratkoročno postići dobre financijske rezultate i dugoročno podignuti vrijednosti brzine, jednostavnosti i samopouzdanja kulture organizacije.

Koji je pristup najbolji za danu organizaciju u danom trenutku ovisi o niz faktora. Svakako je dobro imati na umu ovu teoretsku podlogu.

Nastavak knjige opisuje kako se pripremiti za promjenu. To će biti tema mog slijedećeg bloga.